08

srijeda

svibanj

2013

Ljubav nas veže i spaja

Most. U fizičkom smislu je građevina koja povezuje dva odvojena kopna preko mora, jezera ili slične prirodne barijere dok je u verbalnom smislu riječ kojom se želi postići pomirba između dvije ili više grupa ljudi, koji su se zbog raznoraznih interesa ili razloga našli na suprotnim stranama u nekoj stvari.

Ideološke razlike u društvu u kojem živimo ponekad zbog viška adrenalina ili našeg južnjačkog temperamenta, postaju nepremostive iako sam mišljenja da svi mi, Hrvati; katolici, kršćani ili ateisti trebamo stati pod jednu zastavu, povodeći se prije svega rezultatom dosadašnjeg uspjeha ovakovog djelovanja, razmišljanja i upravljanja. Pogrešno je zauzimati stav „tko je veći Hrvat“, čiji je pradid bio u ustašama, partizanima ili kakvoj drugoj grupaciji jer nam vrijeme leti, prošlo je već više od 22 godine od osnutka države koju smo toliko željeli, sanjali i za nju disali kao jedan, da bi eto nakon toliko godina, upravo rezultat takve (pogrešne) politike upravljanja došao na naplatu – društvo je na koljenima, materijalne vrijednosti nadjačale su našu poznatu duhovnost i dobrotu, a o nekad bitnim stvarima sve manje vodimo računa zbog ovog brzog načina življenja i preživljavanja.

Svi mi znamo tko je što napravio, a tko nije pa vas podsjećam na toliko puta izgovorene riječi našeg dragog i nikad prežaljenog Woytyle, pape Ivana Pavla Drugoga uz nadu i vjeru da će one potaknuti da jedni druge više cijenimo i poštujemo, a na stranu stavimo sebičnost, oholost i samodostatnost:

„Ne može postojati društvo dostojno čovjeka, a koje ne poštuje uzvišene i trajne vrijednosti. Kad čovjek sebe učini isključivim mjerilom svega, ne pozivajući se na Onoga od koga sve dolazi i kome se ovaj svijet vraća, onda on počinje robovati svojoj konačnosti.“

U našoj županiji postoje dva mosta, oba su u izgradnji: onaj Pelješki koji nas razdvaja kako u fizičkom smislu tako i u mišljenjima i trvenjima koja se oko njega zbivaju dok je onaj drugi Metkovski, most koji se već mjesecima gradi – most nade u bolji grad i građane susjednog nam grada, most koji će se za manje od dva tjedna završiti ili ne daj Bože srušiti. Oko oba ova projekta sažimaju se temeljna razmišljanja o budućnosti i zajedničkom interesu cjelokupnog društva, Pelješki most za cilj ima ujediniti posljednji komad svetog nam tla u jedno tijelo dok je Metkovski most u filozofskom smislu nasušan kao posljednja nada u pobjedu društva nad interesima pojedinca ili određenih grupacija koji koriste društvene resurse za vlastite koristi.

Kao i u svemu, svatko od nas ima svoje mišljenje oko oba ova projekta, ali od neizrecive je važnosti pokušati približiti mišljenja jer je svima cilj samo jedan – izgraditi most! Pelješki most tako će se na kraju ipak graditi, o financiranju istog ne treba trošiti riječi pa je u konačnici nevažno hoće li novac dati sami građani ili Europska unija kroz svoje fondove ili možda netko treći. Ovaj most je daklem nasušna potreba, pa je nebitno koja će ga politička opcija izgraditi, završiti ili svečano otvoriti. Filozofija je s obe strane političkog ringa pogađate različita, jedni su za financiranje i građenje odmah bez obzira na ukupno stanje dok su drugi oprezniji i žele namaknuti novac i tek onda krenuti u završetak radova na istom. Metkovski most, s druge pak strane grade sami građani, za njegovu realizaciju nije potreban novac već razum pa će on kako već rekoh, vjerojatno prije biti završen (ili srušen?) od ovog Pelješkog.

Želim kao i svi da se ovaj Pelješki most napokon izgradi, predugo se čekalo, otezalo, muljalo i lagalo – apetiti su bili veći od zalogaja te smo još uvijek na početku cijele ove priče. Trebamo biti apolitični po pitanju cijelog ovog problema jer se nažalost ova priča prečesto ispolitizira kada i kako kome odgovara, a mi smo mali ljudi – građani ove Županije, nerijetko u cijeloj stvari iskorišteni i ostavljeni poslije tolikih izbora i izbornih ciklusa.

Oznake: most

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.